Za dugotrajnost beton ne samo da mora biti čvrst, već mora biti i vodonepropusan, pogotovo u područjima blizu površine. Što je manja poroznost i što je cementna pasta gušća to beton ima veću otpornost na spoljne uticaje, naprezanje i štetna djelovanja. Kako bi se to postiglo kod očvrslog betona potrebno je preduzeti mjere zaštite svježeg betona, posebno mjere zaštite od:
- preuranjenog sušenja zbog uticaja vjetra, sunca, niskog nivoa vlage itd.
- ekstremnih temperatura (hladnoća, vrućina) i štetnog dejstva naglih temperaturnih promjena
- kiše termičkih i fizičkih udara
- štetnih hemijskih agresija
- mehaničkog naprezanja
Zaštita od preuranjenog sušenja potrebna je kako gubitak vode ne bi uticao na razvoj čvrstoće betona.
Posljedice preuranjenog gubitka vode su:
- Niske čvrstoće u područjima blizu površine
- Prašenje
- Veća vodopropusnost
- Smanjena otpornost na atmosferske uticaje
- Mala otpornost na štetne hemijske agresije
- Pojavljivanje naprslina usljed skupljanja u ranoj fazi
- Povećan rizik od nastanka svih vrsta naprslina usljed skupljanja
Ekstremne temperature uzrokuju deformacije betona; beton se širi pri visokim i skuplja pri niskim temperaturama. Te deformacije uzrokuju naprezanja, što može dovesti do nastanka naprslina, kao što je slučaj kod skupljanja gdje postoje ograničenja. Zbog toga je važno spriječiti velike temperaturne razlike (>15 K) između jezgra i površine svježeg i novog betona, te izloženost naglim temperaturnim promjenama djelimično očvrslog betona.
Mehaničko naprezanje poput snažnih potresa i udara tokom vezivanja i u početnoj fazi očvršćavanja može oštetiti beton ako je struktura oslabljena. Kiša i voda često uzrokuju trajna oštećenja svježeg ili novog betona. Šteta tokom naknadnih radova može se spriječiti zaštitom ivica, korištenjem zaštitnih prekrivača za „neformirane betonske površine” kao i kasnijim uklanjanjem oplate. Štetna hemijska agresija supstanci iz podzemnih voda, zemlje ili vazduha može djelimično ili čak potpuno oštetiti beton, čak uz korištenje odgovarajuće recepture i uz pravilnu ugradnju, pod uslovom da do naprezanja dođe prerano. Beton je potrebno što duže zaštititi od takvih supstanci, npr. korištenjem štitova, drenažom ili prekrivanjem.
Zaštitne mjere od preranog sušenja su:
Nanošenje tečnih premaza za njegu betona, različiti hemijski premazi koji formiraju paropropusni mikro film koji spriječava naglo isušivanje betona.
Ostavljanje u oplati znači da se upijajuće drvene oplate moraju održavati vlažnim, te da je potrebno čelične oplate zaštititi od zagrijavanja (tj. od direktnog sunca), kao i od brzog ili pretjeranog hlađenja pri niskim temperaturama. Pažljivo prekrivanje nepropusnim plastičnim folijama je najčešća metoda koja se koristi za neoblikovane površine posle uklanjanja dijelova oplate. Folije je potrebno postaviti na svjež beton tako da se međusobno preklapaju, te je potrebno učvrstiti njihove spojeve (npr. pločama ili kamenjem) kako bi se spriječilo isparavanje vode iz betona. Korištenje plastičnih folija posebno je preporučljivo za natur beton iz razloga što one u velikoj mjeri spriječavaju neželjenu pojavu iscvjetavanja. Folije se ne smiju postavljati direktno na svjež beton. Potrebno je izbjeći tzv. „efekat dimnjaka”. Ako se za prekrivanje betonskih površina koriste materijali koji zadržavaju vodu, kao što su na primjer jutene prekrivke, slamene hasure itd. Prekrivači moraju stalno biti vlažni te se, ukoliko je potrebno, moraju dodatno zaštiti plastičnim folijama od naglog gubitka vlage.
Preuranjeno sušenje moguće je spriječiti stalnim vlaženjem betonske površine. Ciklusi vlaženja i sušenja mogu uzrokovati naprezanja i naprsline kod novog betona. Potrebno je izbjegavati direktno vlaženje betona mlazom vode jer postoji opasnost nastanka naprslina ukoliko dođe do hlađenja betonske površine zbog niže temperature vode i latentnog razvoja toplote betona posebno kod masivnih betonskih konstrukcija. Prskalice ili perforirane savitljive cijevi su pogodne za vlaženje betona. Ukoliko je moguće, horizontalne površine se mogu ostaviti pod vodom dok beton ne očvrsne.
